BiH

Političari će “tražiti pečat” do proljeća dok se zagađeni zrak ne raziđe

Sarajevski pečat @dpsn9.org

Jedan od dokaza da ipak ne živimo u demokratskoj državi, pa samim time i u demokratskom sistemu jeste i odnos vlasti prema svojim građanima, što je zadnjih decenija posebno izraženo u mnogim gradovima širom BiH, a ovih dana ponovo najviše zbog zagađenog zraka u najviše spominjanom Sarajevu.

Šta zapravo predstavlja demokratija? Nju bi mogli opisati kao oblik vlasti u kojem se sve odluke donose direktno ili indirektno kao posljedica volje većine građana sprovedene kroz fer i poštene izbore.

Dakle, građani su kroz izborni proces dali “punomoć” da pojedinci (političari) u njihovo ime odlučuju u nekom određenom vremenskom periodu između dva izborna procesa. Međutim, na “brdovitom Balkanu” s završetkom izbora prekida se i sva veza u odnosu građani – političari, te se dobijeno povjerenje (očito) zna uveliko zloupotrebljavati.

Političari se bore samo za vlastite interese

Mnoštvo je primjera u kojima aktuelna vlast u Bosni i Hercegovini na svim nivoima izigrava povjerenje onih kojih su ih birali, te se političari većinu svog vremena bore za što udobnije pozicije u vlasti ili u kompanijama na koje politika ima uticaj ili su u državnom vlasništvu.

U međuvremenu je narod prepušten sam sebi, ali u dobroj mjeri letargičan, uvidjevši da je odavno nemoćan bilo šta promjeniti, ali s tom razlikom da se iz nekog razloga upravo taj isti narod ne želi pobuniti, izaći na ulice i iskazati svoje demokratsko mišljenje i na taj način. Upravo ta građanska neaktivnost u ogromnom broju, kako bi na ulicama zatražili vlastita prava, uopšte nije karakteristična za ovo podneblje, osim možda u par izuzetaka, kao što je to bio slučaj s protestima iz februara 2014. godine.

Narod koji je “ubijen” obećanjima

Najkarakterističniji i najočitiji primjer jeste onaj s zagađenjem zraka u mnogima gradovima širom BiH koji se ponavlja svake godine u zimskom periodu, a najviše zbog toga jer je vlast učinila “ekološke energente” skupljim od zagađivača zraka poput uglja ili drveta koji su građani prisiljeni ložiti kako bi preživjeli zimsko vrijeme.

U zadnjih 30-ak godina upravo u glavnom gradu BiH da se svake godine bar jedna stvar učinila ili materijalizovala po tome pitanju, danas bi zrak sigurno bio bar malo čišći, a ovako je zagađeni zrak iz Sarajeva, Tuzle ili Kaknja u konkurenciji s onima u Kini, Indiji ili Africi. A dičimo se time da živimo u Evropi!

Zašto u Sarajevu nije izmišljena “topla voda”

Rješenje zagađenog zraka u Sarajevu odavno se moglo pronaći kroz na primjer projekat toplovoda iz Termoelektrane Kakanj čime bi građani Sarajeva plaćali duplo jeftinije grijanje u odnosu na sadašnje, a u zrak više ne bi odlazile tone i tone karbon-dioksida iz peći na ugalj ili drva. Da je vlast zabrinuta za svoje građane mogla je i mnogo više subvencionirati cijene grijanja na plin, a ne iste konstantno i svake godine povećavati, te time grijanje na plin praktično učiniti nedostupnim većini korisnika.

Ovih dana je očito važnije narod zabavljati “traženjem pečata” u Skupštini Kantona Sarajevo i borbom između koalicije “petak 13.” i nove “trojke”. Možda je to upravo i cilj političara, skrenuti pažnju naroda koji se guši i umire od respiratornih bolesti zbog zagađenog zraka, na manje bitne teme, čekajući proljeće i toplije vrijeme kako bi se problem sa zrakom riješio sam od sebe.

Naš problem je očito taj što su nas političari naviknuli isključivo na loše stanje u kojem živimo, pa se možda znamo samo malo pobuniti kada bude još lošije od lošijeg, a temama poput “jeste NATO, nije NATO” ili “gdje je pečat” mažu nam oči i govore “samo nek’ ne puca, dobro nam je i ovako“.

Gdje su granice podnošljivosti ovakvog stanja

Logičnim se nameće zaključak “dokle i koliko će ovaj narod trpjeti ovakvo stanje”. Međutim, u BiH čak i takav zaključak nema smisla, jer uskoro neće biti naroda koji će trpjeti ovakvu vlast koja ga “demokratski vodi“, jer se mnogi već godinama snalaze u državama koje ih znaju cijenitiNjemačkoj, Austriji, Sloveniji

Sve je izvjesnije da će preostati samo oni koji su na vlasti, te oni koji ih biraju kako ne bi ostali bez budžetskih primanja i zagarantovanih plata, ali i taj “začarani krug” vrlo lako bi mogao “pući” pod pritiskom sve veće zaduženosti, poziva na povećanje PDV-a, manjkom građana i sve većim brojem starijih osoba i nažalost činjenice koja se u posljednje vrijeme jako često spominje – “platu mogu možda sada i zaraditi, ali penziju mi neće imati ko u budućnosti omogućiti“.

Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je svako prenošenje sadržaja vijesti bez odobrenja redakcije - kontaktirajte nas.