Svijet

Tamo gdje Rusi dođu problem se nikada ne riješi

Ruski vojnici u Nagorno-Karabahu @strati.az

Ukoliko sagledamo historiju prethodnih sukoba i ratova na području nekadašnjeg Sovjetskog saveza, nakon njegovog raspada krajem 80-ih godina 20. vijeka, lako se da zaključiti da su na kraju svih konflikata interesi Rusije bili ispred ostalih, i to sve s trajnim posljedicama.

Upravo je historija sukoba u ovom trusnom području svijeta u zadnjih tridesetak godina i pokazala način na koji Rusija upravlja ili pristupa pojedinim regijama na koje polaže određeno pravo ili ih smatra svojom zonom interesa.

Ukoliko ste dovoljno “veliki igrač”, što je u većini posthladnoratovskih sukoba u ovom dijelu svijeta Rusija pokazivala ogromnom vojnom silom s ciljem postizanja određenih političkih ciljeva, vrlo brzo dolazimo do zaključka da “tamo gdje bi Rusi prošli” mnogi bi konflikti ostali “trajno zamrznuti” i skoro bez ikakvog rješenja po lokalno stanovništvo.

Gdje god su Rusi, to je Rusija

Primjera je zaista mnogo u kojima je nakon ostvarenog ruskog interesa lokalna zajednica praktično bila prepuštena sama sebi, pa tako mnogi takvi dijelovi bivšeg Svojetskog saveza čak i nakon 30 godina nemaju riješeno svoje osnovno pitanje, poput Abhazije i Južne Osetije u Gruziji, Pridnjestrovlja u Moldaviji ili najnovijeg slučaja s Donjeckom u Ukrajini.

U svim navedenim slučajevima riječ je o ruskoj zajednici koja je nakon raspada Sovjetskog saveza ostala da živi van teritorije današnje Rusije, te su se u međuvremenu takvi regioni, uz svesrdnu vojnu podršku Rusije, praktično i pravno otcijepili od svojih matičnih država.

Dodik i Vučić kao lutke u savršeno režiranoj Putinovoj predstavi

Diplomatija “utabana” tenkovima

Tako smo danas svjedoci postojanja mnogobrojnih ruskih “satelitskih država” čije međunarodno priznanje ne podržava niti jedna suverena država svijeta, osim naravno Rusije kojoj takav “zamrznuti status” zapravo najviše i odgovara.

Upravo Rusija kroz ovakvu vrstu zaštite vlastitog naroda ostvaruje svoje interese u državama u kojima to inače na drugi način nikada ne bi mogla uraditi. Kako takvo stanje u određenim regionima traje već 30 godina očito je da Rusiju sudbina lokalnog stanovništva i trajno rješavanje njihovog statusa uopšte toliko i ne interesuje.

Smrt “dolazi iz zraka” i nemoguće joj je pobjeći

Preko Armenije do Azerbejdžana

Najnoviji slučaj jeste primjer Nagorno-Karabaha u Azerbejdžanu zbog kojeg je izbio vojni sukob ove države sa susjednom Armenijom, koja je pritisnuta potpunim vojnim porazom na kraju bila prisiljena u pomoć pozvati Rusiju i potpisati krajnje nepovoljan mirovni sporazum.

Ukoliko sagledamo situaciju iz perspektive Rusije, nikada jednostavniji način za ovu državu nije bio od sadašnjeg trenutka u kome će vojnici iz Rusije patrolirati područjem Nagorno-Karabaha, odnosno teritorijom Azerbejdžana u narednih pet godina.

Dok se dvojica svađaju, treći koristi gužvu

Sagledavši sve odredbe mirovnog sporazuma potpisanog 9. oktobra, ono što prvo upada u oči jeste činjenica da zapravo nije riješena najvažnija stvar, odnosno sporazum uopšte ne definiše budući status Nagorno-Karabaha, nego se isključivo dotiče prekida vojnih sukoba i rješavanja dijela teritorijalnih sporova Armenije i Azerbejdžana.

Kako je u jednom dijelu sporazuma navedeno da će mirovne snage iz Rusije u regiji Nagorno-Karabaha ostati narednih pet narednih godina, s mogućnošću automatskog produženja misije ukoliko dođe do žalbe jedne od strana u sporu, već sada je jasno da će vojnici iz Rusije još dugo vremena boraviti na teritoriji Azerbejdžana, te ih s pravom možemo smatrati najvećim dobitnicima mirovnog sporazuma.

Video: Twitter

Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je svako prenošenje sadržaja vijesti bez odobrenja redakcije - kontaktirajte nas.